Danas , kada je zdrava hrana sve više aktuelna i ima sve više pristalica, bundeva se kao namirnicu nikako ne sme zanemariti.
Bundeva, tikva, ludaja ili dulek, nazivi su za jednogodišnju biljku puzavica iz familije bundeva. Plodovi bundeve se koriste u ljudskoj ishrani, a njeno seme se koristi i u fitoterapiji. Familiji bundeva pripadaju i lubenice i krastavci koji se takođe koriste za ishranu ljudi.
Bundeva je jednogodišnja biljka, ima poleglo uglasto stablo sa rašljikama koje je pokriveno oštrim dlakama. Ono može biti dugačko i do deset metara, a debljine je oko centimetar. Listovi imaju dugačke drške, veliki su i obrasli oštrim dlakama. Bundeva ima krupne, jednopolne, žute cvetove, ženski cvetovi su usamljeni, a muški su pojedinačni ili ih je više skupljeno u pazuhu listova. Krunični listovi su srasli do polovine.
Plod bundeve je velika bobica, loptastog ili cilindričnog oblika. Može biti bela, žuta ili narandžasta, a kora može biti glatka ili blago rebrasta. Unutrašnjost joj je intenzivno žute do narandžaste boje. Sadrži semenke i pulpu. Plod tradicionalne bundeve može biti težak u proseku oko 8 kilograma, ali postoje i mnogo teži primerci kod krupnijih sorti koji idu i do 34 kilograma.
Bundeva – Poreklo i uzgoj
Bundeva potiče iz Meksika, a Španci su je preneli u Evropu. Jedna njena vrsta potiče iz Indije, a U Evropi se najviše raširila okrugla bundeva koja potiče iz Amerike. Najstarije semenke potiču iz perioda između 7000 i 5500 godina pre nove ere.
Bundeva se može gajiti na različitim mestima, a najčešće po vrtovima i njivama ili kao međuusev u kukuruzu. Bundeva je toploljubiva biljka, najbolje uspeva na plodnom, humusnom bogatom černozemu, ali može da uspeva i na peskovitom zemljištu. Seje se i na zemljištu gde su pre toga bile strnjike, pasulj ili detelina. Bundeva voli plodno rastresito zemljište oslobođeno bar tri godine svake hemije i mineralnih đubriva. Oprašivanje uglavnom vrše pčele, voli vlagu, ali dobro podnosi i sušu.
Bundeva se seje u drugoj polovini aprila, a za berbu je spremna posle 120 dana, ručno ili mašinski. Seme bundeve se suši u sušarama ili na suncu. Prosečno daje suvog semena 400-700 kilograma po hektaru, a prinos mesa je 50-70 tona po hektaru. Meso se zaorava kao organsko đubrivo, a u svežem stanju se može koristiti i za ishranu stoke.
Pulpa ploda i semena bundeve je jestiva, bogata je vodom i vlaknima. Osim toga sadrži protein i vitamine, a seme bundeve je bogato masnim uljem, proteinima i mineralima. U ishrani se pulpa najčešće koristi termički obrađena, a seme se koristi pečeno ili za dobijanje ulja hladnim ceđenjem. Ulje bundeve je crvenkaste boje, lako se vari i vrlo je kvalitetno, a koristi se u fitoterapiji kod lečenja beningne hiperplazije prostate. Lekovitost bundeve je nadaleko poznata.
Bundeva je bila poznata i u staroj Grčkoj i Rimu jer su žene pravile kreme od tucanog semena tikve i maslinovog ulja i koristile je za negu kože i uklanjanje pega na licu. Hodočasnici su tikvu nosili za pojasom umesto čuture za vodu.
Deo obroka zahvalnosti u Americi i Kanadi je tradicionalno pravljenje pite od bundeve od različitih vrsta zimskih tikvi. U Americi se tikve koriste u delu zabavnog obreda Noći Veštica. Bele bundeve ljudi obično gaje za ishranu, žute za stoku, a male šarene za ukras. Ako je nošena na dužem štapu, a školjke bile prišivene na ogrtač i šešir osobe, obeležavali su bolesnika od lepere koji su u srednjem veku lutali Evropom u nadi da će naći lek za svoju bolest.
Bundeva kao lek – Koliko je zdrava bundeva?
Bundeva je izvor života i simbol regeneracije jer može da obnovi umorno i bolesno, a koštica je hrana besmrtnosti i početak čovekove nadmoći nad prirodom.
Zahvaljujući mineralima i vitaminima bundeva se u zimskom period koristi za ojačavanje otpornosti organizma prema infekcijama, a takođe se njenim korišćenjem stiče mentalna svežina i vitalnost.
Stručnjaci smatraju da je bundeva nepravedno zapostavljena i da se uglavnom koristila za pite ili pečena u rerni. U narodnoj medicine uvek je bila visoko kotirana, a danas to priznaje i zvanična medicina.
Zna se da beta karoten koji bundeva sadrži ima višestruko zaštitno dejstvo na naš organizam jer blokira dejstvo slobodnih radikala i tako sprečava oštećenje ćelijske DNK structure, deluje kao dobar i jak antioksidans, a to znači da stopira razvoj superoksida i peroksida. Dnevna doza koja je potrebna organizmu je od 7-10 mg, a preventivno se koristi jer umanjuje rizik od pojave raka grla, jednjaka, želuca i grlića materice.
Bundeva u ishrani
Kod nas se bundeva najčešće koristi za pite i to tako što se izrenda i sa cimetom sa ili bez šećera zamota u kore i ispeče. Bundeva u rerni je vrlo ukusna i zdrava poslastica. Bundeva se preporučuje i u dijetetskim režimima ishrane zbog energetske vrednosti jer ima samo 26kcal na 100 grama, semenke 467cal na 100 grama, a ulje bundeve 879cal na 100 grama. Dakle, kalorijska vrednost bundeve je mala.
Na Zapadnom Balkanu prvenstveno se od tikve ili bundeve spremaju pite, umaci, pečena i kuvana jela, sokovi, džemovi, a pečene posoljene semenke su prava poslastica i najčešći gosti fudbalsih utakmica i praćenja ostalih sportskih aktivnosti na otvorenom. Srce bundeve se može koristiti za pravljenje ukusnih supa i čorbi, a cvetovi se mogu koristiti za pravljenje ukusnih sarmi.
Bundevu zbog hranljivosti i lekovitosti još zovu i vojvođanska banana. Mesnati deo bundeve sadrži beta karoten i vitamin E i deluje kao bogat leksativ koji sprečava rak. Semenke koje sadrže oko 30% nezasićenih ulja, stimulišu i pojačavaju funkciju prostate, bogate su gvožđem, cinkom, fosforom, selenom. Bundeva se u narodnoj medicine koristi kao lek protiv crevne upale i glista kod dece.
Osim u kulinarstvu, bundeva se koristi i u kozmetici, a osim već navedenih sastojaka sadrži i vitamine iz grupe B, nacin, folnu kiselinu, pectin, celulozu i druga biljna vlakna.
Ulje bundeve
U Vojvodini je vrsta bundeve Olinka najafirmisanija vrsta uljane tikve. Ulje bundeve ili tikve se po nutritivnoj vrednosti može meriti sa najkvalitetnijim maslinovim uljem i uljem od pšeničnih klica, a dobija se hladnim ceđenjem. Konzumira se kao nerafinisano ulje za razne salate. Ulje koje se dobija hladnim ceđenjem iz semenke koristi se u terapiji bubrežnih bolesnika, reumatičara i za oporavak posle operacije. Bundeva sadrži prirodne antioksidanse koji usporavaju starenje ćelija. Dobar je lek i za lečenje akni.
Tikva Golica je vrlo pogodna za ceđenje i daje više ulja od onih sa ljuskom. Ovo ulje ima i viši sadržaj važnih aktivnih materija. Pogače koje ostaju posle presovanja ulja su bogate belančevinama, a meso bundeve je pogodno za čišćenje organizma od otpadnih materija, dobar je diuretic, deluje umirujuće.
Ulju bundeve se pripisuje i svojstvo da jača potenciju, ubrzava postoperativne rekovalenscencije i poboljšanje celokupnog stanja organizma.
Bundevino seme se preporučuje trudnicama, dojiljama, starim osobama sa bolesnom jetrom, a svakodnevnose preporučuje i muškarcima koji imaju problem sa prostatom.
Meksički umak od bundeve
Jedan od zanimljivih recepata sa bundevom je i Meksički umak od bundeve. Za njega su vam potrebni cela, ljuta sušena paprika, kašičica semenki kumina, šolja sirovih semenki bundeve, dva veća paradajza, pola belog luka, dva mlada luka, dve čili papričice, kašičica sušenog origana, malo korijandera, so i biber.
Ljuta papričica se proprži, pa se zalije šoljom ključale vode i ostavi 15 minuta. I semenke kumina se malo proprže pa ostave, takođe semenke bundeve, čilija, mladi luk, beli luk i paradajz. Gotovi su kada omekšaju i dobiju malo tamniju boju. Sve se pomeša sa vodom i paprikom. Ako treba doda se još vode, posoli se i pobiberi pa služi sa pirinčom i jelom od povrća.
Bundeva je korisna i zdrava, a u zimskim danima nezamenljiva. Ako je niste probali vreme je da je uvrstite u svoj jelovnik, kako njeno meso tako i semenke. Koristiće vašem organizmu!